Priče sa reke

Lepše je putovati u društvu, podelite to sa nama
Odgovori
Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Priče sa reke

Post od Ševa-2 » Nedelja 09 Jun, 2019 12:34

Postovani Forumasi, dobar Vam dan zelim.

======================
Leto, dugo i toplo 1992-ge - 1
======================

Prolece ove godine je bilo kisovito i dugo je trajao kisni period. U poljima sve je dobro rodilo, ali verovatno zbog duzeg kisnog i hladnog perioda, zetva jecma i psenice je malo okasnila, nekih 10-tak dana. A Regata ? Regata je krenula na vreme sa gomilom sveze ofarbanih camaca, servisiranim motorima, a i sa po nekim novim motorom. Tende nove sa jarkim jos ne izbledelim bojama. I ako u razgovoru sa kapetanom kabinasa, glasno primetite i pohvalite nove zavese na prozorima, nemojte se iznenaditi da cete za koji trenutak biti pozvani od strane njegove supruge na kafu. Jer ce uz kafu imati jos cime da se pohvali, recimo nekim novim detaljom u kuhinjskom delu. I kapetani ne zaostaju mnogo za svojim suprugama. Kao slucajno u razgovoru ce pomenuto: da na instrument tabli je ugradjen novi dubinomer ili tako neki detalj, kao recimo novi "cajger". Glavni kvalitet Regate je da niko ne pominje gde radi, sta radi i ne prica o problemima s posla. I sama pomisao da su pred nama Regatasima punih 15 dana plovidbe i kampovanja u prirodi, sa opravdanim razlozima unapred nas raduje.

Krajnji cilj ovogodisnje regate je Segedin, odnosno Segedinska banja sa svojom toplom izvornom vodom, znalacki smestenom u nekoliko bazena. I kad pomislim, raduje me da cu se kupati nocu u toplom bazenu. A na lepo uredjenoj obali Tise, odmah tu pored toplih bazena, stali smo ja i Ljilja i nas Malisa sa Sevom. Tisa tu pored obale lagano "curi", pa kada sam povezao vezove za obalu i izgasio motor, sa moje nizvodne strane, stali su Branko-Mika i njegova Brankica sa simpaticnim kabinasem koji se zove "Vrabac" i levim bokom su se vezali za Sevu. Inace smo svo vreme Regate do Segedina plovili zajedno. I kao i svaki put i na svakom mestu gde smo pristali, iznosimo stolove i stolice i naravno tu su sokovi i kafe. Jedino se Brankica i Ljilja dogovore koja ce od njih dve da skuva kafu. Ja i Branko-Mika, iskusni i zasluzni kapetani, koji smo bez greske doveli nase camce sa posadama iz Beograda do Segedina, sedimo u udobnim stolicama, okrenuti ka camcima i Tisi, koju obojica obozavamo i pricamo neke nase price o plovidbi, naravno. I u jednom momentu, paznju nam je usmerio stari remorker, koji je zadnji put farban mnogo odavno, ali koji je izuzetno blizu plovio uz krme svih camaca, koji su se srecom svi samo vezali za obalu i niko nije oborio zadnje sidro, inace bi ga remorker pokupio. Kad je dosao do Seve, ne smanjujuci gas, skrenuo je ka obali i naglo se nasukao u nju i tu ostao ne smanjujuci gas. Ja i Mika gledamo cutke, iznenadjeni nesvakidasnjim manevrom. Uto' izlazi prosedi covek, srednjeg rasta sa kapetanskom belom sapkom na glavi, sa svezim flekama od nafte i preradjenog ulja, plavo-belom majicom sa kratkim rukavima i belim takodje isflekanim pantalonicama. Sa pramca skace na obalu sa pramcanim konopcem u rukama i obraca nam se:
-" Izvinite, da li imate neki "klin" da ga zabodem u obalu i vezem se ?" Pogledao sam u Miku, a on tiho procedi kroz zube:
-" E' da ga j...., ja mu nedam... Dosao do Segedina bez stica za vez.... ?!?!" Ustao sam i bez reci mu dodao sa krova Seve dve stice i ponudio sam mu cekic.
-" Evo, izvol'te, a da li vam treba i cekic ?"
-" Hvala, svakako mi treba ... " Nesto kasnije su i on i njegova supruga izasli iz remorkera, skacuci sa pramca na obalu i upoznali se sa nama, predstavivsi se:
-" Dobar dan. Ja se zovem Marija, a mog muza zovu Branko. Inace smo iz Novog Sada i prvi put smo na Regati." I svi smo ustali, rukovali se i predstavili se. Malo smo se smejali na racun imena Branko,Branko i Brankica, a onda su nam ispricali neke detalje o njima samima i odlukom da kupe brod i krenu na Regatu.


Regata: prijateljstvo, druzenje i zadovoljstvo pomoci onome kome je pomoc potrebna.

Inace, remorker su kupili pred samu regatu.
-" Rekli su mom muzu da je u voznom stanju, a on poverovao i tek dan do Regate prvi put usao u brod."
-" Ma' da. Poverovao sam na rec jednom mom poznaniku s posla. Mada on je bio u pravu. Brod je u voznom stanju, a to sto svuda curi i ulje i nafta, o tome nismo ni pricali."
-" I nasa Seva je isto tako bila u losem stanju. Ali je Moma sve to sredio. A secam se kako je nafta mirisala u Sevi. Cak nam se i garderoba umirisala, ako provedemo par sati unutra u kabinama. Sad se malo oseti, ako se dok je motor vruc' otvore vrata od motornog odelenja. Inace na Sevi drzimo i voce i povrce i garderobu i ne oseca se ni malo na naftu." I tako, osam dana zajedno u Segedinskoj Banji i zdruzili smo se. Cak je i Mika oprostio Branku sto nema stice. Onda uz zajednicki rostilj i kotlice, pa i kolaci sveze ispeceni u plinskoj rerni u Sevi, ucinili su nam veoma zabavan i nezaboravni boravak u Segedinskoj Banji. A o nocnom kupanju u toplim bazenima, to je duga prica. U povratku iz Segedina, Branko je pozajmio od mene sekiru i testeru i svratio u prvi bagrenjar i odsekao nekoliko stica. Cak mislim da je to uradio na teritoriji Madjarske, na sta smo se posle salili. Branko-Mika je dokazao da se dobro razume u motoristiku pa je u slobodno vreme svojim alatom i mojim rezervnim bakarnim sajbnama zaustavio curenje nafte na motoru remorkera, a Branko je kao pravi oficir u Kanjizi kupio celo pakovanje ( bunt ) pusvalda i u motorno odelenje svoje ladje doveo u red, da je se jedva osecala nafta.

U toku plovidbe Branko i Marija su saznali da Seva posle Regate nastavlja plovidbu niz Dunav do Kladova. Mnoge veceri smo proveli uz vatru pricajuci im nase dogodovstine sa ranijih putovanja Donjim Dunavom. A Brankica nam je dala primedbu:
-" Boze Ljiljo, koliko se mi vec dugo druzimo, a ja za mnoge vase dogodovstine na Djerdapu nisam ni znala !?" A MIka se kriticki raspolozen prikljucio razgovoru:
-" Nisi cula, jer ti ljudi nisu ni pricali, zato sto si se izjasnila da tebe Djerdap ne interesuje. A ja sam te ne jedanputa ubedjivao da krenemo zajedno sa njima, a ti se plasis ! Cega se plasis ? Ovo sto oni sada pricaju, to je nesto strasno !!?"
-" Miko, ne budi takav, kakav nisi ! Znas i sam da finansijski ne bi smo mogli da izdrzimo taj put. Jel' smo racunali ! Treba nam na sve ove troskove na Regati, jos najmanje 200 litara nafte za motor, a da ne pricam koliko bi smo potrosili za osnovno odrzavanje. Mislim na hranu itd. ..." Ja sam bio uzdrzljiv u ovakvoj vrsti razgovora, ali nisam mogao da predjem preko toga da Mika voli da ide na Djerdap, a sebi ne moze da obezbedi 200 litara nafte, ako je to samo to. A ovamo mi prica kako svojoj cerci, koja ima preko 30 godina i zaposljena je, uz to ima kako kaze i lepu platu. On joj svakog leta i svake zime uplacuje hotel na moru, ove godine je u Grckoj i zimi na skijanje nista manje nego na Kopaoniku.
-" Miko. Pogledaj me u oci !! Da li treba ja da te ucim, a pametan si ? Zasto dozvoljavas, da sebe ne postujes ?" A MIka je podigao ruke i spustio ih sebi na kolena, pa kaze:
-" Sve to i nije tako. Bolje da ne pricam svoje probleme. Jedino da ih obadve najurim iz kuce i da onda zivim kako ja hocu. Drugacije ne biva !!!" I ustao je da proseta, a Malisa je uzeo lopticu i otisao za njim.


I Dunav plavi ... zadovoljava telo i oplemenjuje dusu ...

U kanalima je Branko naucio da lagano pristaje uz obalu, da manevrise koristeci kormilo i gas, kao i kopcu. Kada smo posle Backog Petrovca, izasli na Dunav kod Novog Sada, morali smo da se povinujemo nepromenljivom predlogu Branka i Marije i odplovimo uz Dunav do "Ribarca" i tamo svi zajedno veceramo na terasi jedne od kafana, uz Balasevicevu muziku. Bilo je jako lepo i prijatno vece i Branko je i u ime Marije nam saopstio:
-"Nas dvoje smo prvi put na Regati i prezadovoljni smo. Najvise smo zadovoljni sto smo vas Ljiljo, Momo, Brankice i Branko, a i tebe Malisa, upoznali i sto smo od vas dobili neprocenjiva iskustva za zivot na vodi, a da ne kazem i nesebicnu pomoc na mom brodu. Zato smo resili da idemo sa vama dalje, do Kladova. A vama Branko i Brankice, poklanjamo 200 litara nafte, da idete sa nama. I jos jednom, za sve ovo do sada, hvala vam od srca." I kucnuli smo se sa belim spricerom, hladnim.
-" Drago mi je sto se ukazala prilika da u drustvu, sa vama svima plovimo do Kladova i da vam i uzivo pokazemo lepote koje smo vam u pricama opisivali. Zivi bili vi svi meni, a i ja sa vama !!!" I jos po jednom smo se kucnuli. Ljilja nije mogla da sakrije radost sto idemo svi zajedno i vec je pocela da pravi planove sta ce mo i gde da spremamo za jela i kako. A Mika se posalio sa Ljiljom :
-" U redu su svi planovi koje si predlozila, ali ni jednom nisi rekla "ako Moma ulovi ribu ?" Vec svo vreme pricas "da ce Moma da ulovi ribu !" A Ljilja mu je odgovorila:
-" Ti si proveo sa Momom mnogo meseci u ribolovu. I ti najbolje znas kako ste lovili i da li je bilo dana da niste imali ribe ?"
-" To je bilo na Savi, a na Djerdapu ? Neznam ?" I produzili smo do kasno u noc sa salama uz sasvim dobro jelo, pilo i muziku.

Ujutru smo isplovili iz "Ribarca" sa svojim "ladjama" i lagano krenuli niz Dunav. Zaustavili smo se u obalu pre Sremsko Karlovacke marine i tu u basti kafane, kojom je rukovodio nas prijatelj Steva Bozic, popili po pice i kafu i po jednu samo sto skuvanu riblju corbu. U medjuvremenu, Ljilja je sa Marijom i Brankicom otisle su do mesare i kupile sveze zaklano svinjsko meso od vrata za raznjice na zaru. Ja sam hteo, ali me je Branko preduhitrio i otisao po karton belog Karlovackog vina. Medjutim, bilo mi je glupo da sam u Sremskim Karlovcima, a ne odem do mog prijatelja profesionalnog vinara, koji ima vinograde 8 hektara pod vinovom lozom i godinama kod njega se snabdevam sa vinom i za mene i za mog oca Vidana. I naisao je Bozicev kum, koji mi je pozajmio "moped" i otisao sam po vino sa cistim kanisterom od ekstrata koka-kole. Vrativsi se, smestio sam kanister sa vinom u boksu pod krevet, a na "go'" patos u Sevi. Tu je konstantna temperatura i vino ce se "odrzati", a s obzirom da nas je tri "pivca", onda nema bojazni da ce se vino ukiseliti. Pre ce ga nestati. U to sam ubedjen, jer je dobro drustvo, a time i raspolozenje za dobro vino uz dobar rostilj.

Slika
Ljubavno Ostrvo, nikada nije "samo".

Dosta smo se neplanirano zadrzali u Karlovcima i da ne bismo pretvorili plovidbu u obavezu, a ne u uzivanje kao do sada, stali smo na Belegiskim Adama i tu prenocili. Ja sam radi promene, a i u obavezi prema vinu, pustio jednu povrsinsku mrezu i na kratkoj rini po plovnom putu, ulovio dosta riba i prvu polovinu noci smo proveli uz vatru przeci res belu ribu i "zalivajuci" je sa dobrim vinom iz Karlovackog vinogorja. Ujutru smo posle jutarnje kafe i dorucka, a Branko i Branko-Mika su uzeli przenu ribu od nocas i slatko se najeli.
-" Gre'ota je ovako lepu i ukusnu ribu ne jesti !!" Zakljucio je Branko. A ponudjeno vino je odbio. Kaze da mu je doktor vino prepisao samo za uvece. Lako smo se po lepom vremenu spustili do Vojne Baste, gde smo stali na kafu koju je Brankica skuvala, a na Mikin predlog. I tada su nam saopstili da ipak oni ne idu dalje.
-" Pa sta je sada razlog ? Ili je razlog obavijen velom tajne ?" Pitao sam, ne krijuci nezadovoljstvo.
-" Ja cu da kazem sta je: Cerka nam se sledece nedelje vraca iz Grcke sa letovanja, pa nema ko da je doceka u stanu. Nema dete sta da jede !!" Rekao je Mika sarkasticno, ali i ocigledno veoma nezadovoljan. Mi smo se svi medjusobno pogledali sa nevericom, a Brankica je gledala u stranu od nas. I ja sam "prekrstio":
-" Mozda mi ne razumemo te probleme, ali ih uvazavamo ako su nezaobilazni. Hvala vama Brankice i Miko za drustvo i odavde plovimo separatno. Ja i Ljilja sa Malisom i Branko sa Marijom se spustamo niz Dunav, ne svracajuci u Beograd, a vas dvoje, srecan vam put do Makisa." I tako smo se i rastali. Nastavili smo plovidbu po lepom vremenu i odlicnim uslovima plovidbe i planirao sam da prenocimo na Grocanskoj Adi. Kada smo prolazili kroz Male vode, sa Brankom sam odrzavao stalnu vezu preko "SB" radio stanice i opskrbio sam ga sa informacijama: gde se koja riba lovi, gde ima crvenih kisnih glisti, a gde ima durdubaka. Gde je najbolje za kampovanje u smislu zastite, pre svega od vetra.

Kad smo bili u rejonu pre 1139-og kilometra, primetio sam da Branko zaostaje. Smanjio sam gas i pitao sam ga preko radio stanice u cemu je problem ?
-" Zadimilo se nesto oko motora i jednostavno je izgubio snagu, kao da sam mu smanjio gas. Sta da radim ?"
-" Koliko vidim, oko tebe i na daleko nema nijedno plovilo. Ja se vracam po tebe." Kada sam stigao do njih, odmah sam prisao remorkeru i propisno ga vezao uz Sevu i krenuli smo.
-" Sta ce mo da radimo Momo ?" Pitala me je Marija zabrinuto ?"
-" Stacemo ovde na "Ljubavno Ostrvo", a tu je Uca i verovatno neko od Pancevaca, koji se razumeju u brodske motore. Pa ce mo probati zajednickim snagama da ga popravimo. To se na brodovima desava, tako da nema potrebe da se sikiras." I uplovio sam sa donje strane Ostrva, A Uca i jos nekoliko ljudi su nas sacekali na Ostrvu. Vezali su Remorker samo pramcano i pozdravili smo se, a ja sam ih upoznao sa Brankom i Marijom.

=================nastavak sledi===================



Pozdrav Moma S.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Re: Priče sa reke

Post od Ševa-2 » Nedelja 09 Jun, 2019 12:36

======================
Leto, dugo i toplo 1992-ge - 2
======================

Na ostrvu i nije prisutna neka svakodnevna aktivnost, pa pristajanje uz obalu ostrva dva veca camca je vrlo interesantno za sve stanovnike ostrva. Uca kao starosedelac i uvazeni clan stanovnika ostrva nas je pozdravio sa osmehom dobrodoslice, a i ostali su mu se pridruzili. Ja sam izneo flasu rakije i zaseli smo za njihovim velikim zajednickim stolom u dobroj hladovini. Tu su se odmah stvorile i odgovarajuce casice, pa i kafu je neko pristavio. Svi smo sedeli zajedno i bilo nas je 10-oro, ali se drustvo podelilo u dva tabora i to zenski tabor u kome su u isto vreme sve zajedno pricale, a koja je koju slusala, to je pitanje ? I muski tabor u kome se pricalo, ali i slusalo. Prioritetno pitanje je bilo, da li se neko od prisutnih razume u veliki "torpedo" motor, na sta smo dobili neprecizan odgovor. Kao svi po nesto znaju, ali specijaliste nema.
-" Dajte vi nama, dok stigne kafa i popijemo je, ispricajte kako je vama bilo na Regati ? Ja vec nekoliko godina razmisljam da krenem i ja na Regatu, ali kada dodje vreme, ja po staroj navici dodjem ovde na Ljubavno ostrvo i tri meseca odavde ne idem nikuda." I ja sam poceo pricu o zivotu na Regati, dok su svi cutke slusali, a onda je Branko nastavio gledano sa svoje tacke gledista i kaze da ga je odusevio smisao Regate, ali nazalost ne i razvoj dogadjaja sa poznanicima na njoj, a posebno njegov tehnicki problem sa motorom remorkera. Ljilja i Marija su se utrkivale koja ce pre ispricati inace gomilu interesantnih dogadjaja kojima je ovogodisnja Regata bila bogata. Komentarima o Regati se pridruzio i Pancevac, koji rece da se zove Novica i rece jos da je ovde sa Ucom vec godinama, a inace je tu sa suprugom i cerom, malom trogodisnjom devojcicom, koja je ljubimac svih na ostrvu i koja se odusevila sa Malisom u igri sa lopticom. Novicino glisersko korito sa jakim motorom je ne samo njegovo zadovoljstvo, vec i njegove supruge koja obozava da se skija na vodi. U prici rece da sam odrzava svoj motor, a i svoja kola, pa ga "zivac" nije dugo drzao i zamolio je Branka da odu na remorker i pogledaju u cemu je nastao kvar. I kroz nekih dvadesetak minuta, dolaze njih dvojica i saopstavaju da je kvar nastao usled ne podmazivanja linijske pumpe. I rekose kako se ona zove i da je to stari tip pumpi visokog pritiska. Rekose jos i da Novica ima dvojicu prijatelj u Pancevu i u Rakovici, koji sigurno mogu da je poprave, ali da je sada problem lokacija broda.
-" Lokaciju nemojte da racunate kao problem. Ja sam inace na putu za Djerdap, a remorker cu sada odgurati do Grocke, a tamo imate sredstva komunikacije u izobilju i sve vam je tu i nedaleko. A vas dvojica znate sta znaci biti u nevolji, pa pomognite Branku i Mariji. Ja i Ljilja bi smo ostali, ali ne vidim razlog, jer ja u "torpedo" motore se ne razumem, a i nemam nikoga poznatog da zna da ih popravlja. Nego, ja bih da mi krenemo i da nadjemo odgovarajuce mesto za remorker, a ti Branko sa Ucom odrzavaj radio vezu, pa ako nesto zatreba, tu je Novica sa gliserom za tren oka."

Selo Grocku krase: Dunav, vocnjaci i vikendice.

Novica i Uca su odgurnuli remorker u nazad sa obale, a ja sam napravio polukrug i kada smo bili pramcem prema Dunavu, krenuli smo ka Grocki. Branko i Marija su bili sa nama na Sevi, a Novica i Uca sa gliserom su isli paralelno sa nama. A ja sam posle kraceg razmisljanja, obratio se Branku i Mariji:
-" Zasto ti Branko nemas pomocni camac, pored ovako velikog broda, jer on vam je preko nuzan ?"
-" Momo, nije mi da ustedim pare, vec se nisam ni setio toga!!?
-" Dobro. Ako ovde u Grockoj nadjemo neki camac sa motorom, trebalo bi da kupis, jer si bez pomocnog camca, kao bez ruku i znate sta ? Kada bi se meni desio kvar na motoru i time morao da ostanem izvestan broj dana na mestu ovde u Grockoj, ja bih preduzeo ovakve mere. Prvo: stao bih na pescanoj adi, gde mozemo da se kupamo i lepo provodimo i tu bih organizovao kamp. A na obali preko puta ima u izobilju mladi kukuruz i za pecenje na zaru i za kuvanje u kotlicu. I tu je lepo zasticeno mesto od talasa sa plovnog puta. Drugo: Tu na uscu Grocice znam jednog Stanka koji je dobar prijatelj sa Miletom Becagovicem, a njih dvijica zajedno prave camce i sami montiraju osovinske vodove i ugradjuju motore. Prema tome i ovaj vas motor ce pozitivno resiti. Njih mozete pitati i angazovati za sve sto vam treba momentalno, dok ste na teritoriji Grocke. Eto, to vam je moj predlog !!"
-" Hvala Momo. Sta nam vise od toga i treba ?"
-" Ovde su jeftini prasci i uopste sve je jeftinije. Mozete da narucite da vam donesu zaklano, ocisceno i na razanj postavljeno, pa lepo uz hladno pivo ga okrecete i pecete i uzivate."
-" Branko. Moma je u pravu. Odavno nismo pekli prase na raznju."
-" Jos vam je bolje, ako niste vicni pecenju, da ga ne biste izgoreli, pozovite Ucu i Novicu, pa svi zajedno i rucajte, a oni ce vam svesrdno pomoci da resite problem sa motorom." I meni je bilo drago sto su prihvatili moje predloge. Uskoro smo bili u nivou ada i odmah sam video lepo mesto za pristajanje, pesak do vode i lepu hladovinu. Smanjio sam gas, napravio manevar polukruga i uzvodno pristao na izabrano mesto. Zatim sam Branku pokazao kako se vezuje "cetvorovez", jer Dunav nisu kanali, a takodje i kosava zna da se razljuti i ljuta svrati u ovaj region Dunava. Sevu sam zatim odvezao i pristao sam sa njom u obalu, gde se Malisa rastrcao za svezim tragovima cetvoronoznih stanovnika ade. Ljilja i Marija su iznele stolice i sto na pescanu obalu, a ja i Branko smo sa Novicom i Ucom, mojim cunom otisli do usca Grocice u potrazi za Stankom i Miletom. Zamolili smo cuvara male marine kod usca Grocice, da nam pripazi na cun sa "cetvorkom", na sta je klimnuo glavom da za to problema nema, a na pitanje da li je skoro video Stanka, odgovorio je da je tu kuci i da cemo ga lako naci. Posli smo ulicom ka centru i kroz nekoliko stotina metara, u svom dvoristu nasli se sa Stankom, koji je zavarivao stranicu jedne metalne siklje.

Slika
Siklja je: rekao bih "nacionalna klasa" Beogradskog vodenog okruzenja.

-" Branko, mozda mozes i odmah da kupis jedan pomocni camac ?" Primetio sam.
-" Bilo bi dobro, ako bi imao odmah gotovi camac da kupim." Slozio se Branko.
-" Ako bude imao da ti odmah proda camac, ja cu ti pozajmiti motor, dok si ovde i dok ne kupis sebi odgovarajuci!" Predlozio je Uca. A Branko se nasmejao i kaze:
-" Kakvi ste vi to ljudi ? Sa vama nikada ne bih mogao da propadnem. Vi za sve imate resenja i to momentalna. Kud' vas ranije ne upoznah !!?" Stanku smo pozeleli srecan rad i pozdravili se sa njim'. Sa Novicom se zagrlio i odmah se videlo da se dobro znaju, a Novica ga odmah pita da li ima neku siklju na prodaju. Odgovorio mu je potvrdno pokazujuci rukom u pravcu garaze. I branko sa Novicom odose u garazu, a ja sam ga pitao da li zna da radi motore "torpedo"?
-" Kada sam zavrsio skolu "Ucenika u privredi", kako se zvalo odelenje pri Skolskom Centru, prvih deset godina sam radio na"Torpedo" motorima i na motorima iz "Fap"-ovog i "Tam"-ovog programa. Medjutim posle penzionisanja, privatno nije bilo posla i prihvatio sam se zavarivanja camaca koje Mile Becagovic istrasira." U to iz garaze izlaze Branko i Novica i Branko u hodu pita koliko kosta ovaj camac u garazi?
-" Ako ti se svidja, nosi ga dzabe !!" Odgovara mu Stanko smejuci se. Mene i Ucu je situacija izazvala i odmah smo krenuli u garazu. A tamo metalna siklja od 6 metara sa 120 cm. u tabanu. sa 50 cm. u stranici. Napred zatvoreno podpalublje u komoru i zadnja dva sedista levo i desno su takodje komore. Ceo camac ofarban u belu-lak boju, kompresorom. Po patosu abrihtovane camove daske, talasnjace izjedno bez cvorova i na sedistima abrigtovane letve pa sve izlakirano. Pogledali smo se a u tom' se pojavio i Stanko u pratnji Branka i Novice. Uca nije izdrz'o:
-" Stanko, koja je cena ovom camcu ?"

================nastavak sledi==================

Pozdrav Moma S.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Re: Priče sa reke

Post od Ševa-2 » Nedelja 09 Jun, 2019 12:39

=====================
Leto, dugo i toplo 1992-ge -3
=====================

Camac "Apatinac" je stvarno bio dobro majstorski uradjen i pedantno ofarban. U razgovoru, pohvalio sam Stanka da ga je lepo ofarbao, a on kaze:
-" Lako ga je ofarbati. Stisnes kompresor i pazis da sve povrsine pokrijes, a da farba ne "suzi". U procesu farbanja, najteza je priprema, a pogotovu kada je camac od dekapiranog lima. Tu se na tablama nadje i korozija koju treba izslajfovati i masnoca koju svakako treba ocistiti. Ja to radim sa nitro razredjivacem, a posle njega masnoce nema ni za lek. I na kraju treba sve to brzo raditi, da se ne bi formirala korozija na sveze oslajfovanim mestima. Zatim je sve lako. Osnovna farba jedan sloj, pa sutradan jos jedanputa. Sledeceg dana medjupremaz, pa opet sledeci dan pokrivna farba. S obzirom da ja i Mile Becagovic smo ovaj camac radili za sebe, dva puta smo ga presli pokrivnom farbom. Tako da sledecig 10 godina, Branko nemas brige sto se tice farbanja. Samo ga cuvaj od kamena i betona." Branko se smeska, vidno zadovoljan kupovinom pomocnog camca, a Uca daje instrukcije Novici, da ode do kampa na Ljubavnom ostrvu i donese motor za Brankov camac. A Stanko ga je zaustavio.
-" Kud' si krenuo? Prvo treba da oteramo camac na vodu. Camac je sve jedno tezak, a kad nas je vise, sve to ide lakse. Novice, idi tamo iza garaze i dovuci prikolicu, pa cemo ga natovariti i lako ce on stici do vode." Tako i bi'. Jedino niko se nije nadao to sto je Branko zatim uradio. Ustvari, dok smo vukli prikolicu i pridrzavali camac na njoj, Branko je svratio u usputnu prodavnicu i kupio dve litre crnog vina. I pre nego sto smo ga spustili na vodu, Branko je prisao camcu i o pramac razbio punu bocu, koja se razlila po prancu belo ofarbanog camca i bas je sve to lepo izgledalo. Svi smo spontano zaaplaudirali i prisli Branku da mu cestitamo novu ladju, a on nas je pocastio vinom.

Zahvalili smo se Stanku za ustupljeni camac i pozdravili se sa njim, jer nije mogao da podje sa nama zbog nekih ranije isplaniranih obaveza. Rasporedili smo se u dva camca, koje smo vezali medjusobno i krenuli preko vode ka nasim ladjama i suprugama. Lepo raspolozeni uzivali smo u plovidbi mirnim Dunavom, dok je dan zavrsavao svoju danasnju misiju i predavao se spokoju noci. Marija i Ljilja su nas docekali na obali. A Marija je rasirenih ruku pozelela dobrodoslicu svojemu muzu sa novim pomocnim camcem. I odmah je uzela sundjer i oprala prosuto vino sa prednje palube. Branko je zeleo da trag vina ostane na camcu, pa je zaustio da to kaze Mariji, a ja sam ga uhvatio za ruku da mu skrenem paznju i sprecio ga u toj nameri, i rekao mu tiho:
-" Pusti je sad. Ona to sada zeli. Ti si zeleo da kupis camac i kupio si ga. Da li bi ti bilo prijatno da je ona u tom trenutku rekla "ne, ne kupuj". Ne bi svakako i ona mu je rada i njoj ta fleka od vina je jednostavno "nesto prljavo". I hoce da joj camac bude lep. Da je bila prisutna, tamo kada si onako spontano slomio flasu o pramac, ona sada to nebi dirala. A Marija, cini mi se da je bila vise ponosna na kupovinu "apatinca", jer je stvarno bio lep, nego na remorker koji je ne samo sto je bio star, vec se njegovom estetikom niko nije zanimao vec odavno. Svi smo seli u krug, a Branko je izneo pica iz svojih rezervi, pa smo uz casicu raspolozeni pricali razne zgode iz zivota.

Noc se spustila nad Dunavom, nad adama i obalama na kojima se zlatasta psenica, jos ne poznjevenih njiva na mesecini vidno razlikovala od tamno zelenih kukuruznih polja. I jos se mesecina predstavila u lepom prigusenom svetlu sa punog meseca koji je tako blizu i tako veliki, da smo imali utisak da je tu negde za vrbama. Uca iz navike je zalozio vatru, tek toliku radi romantike i sa koje se odbljesak lomio na nasim od sunca izgorelim licima. Ispod klupe na zadnjoj platformi Seve, agregat tiho "prede", a dve sijalice od po 100W osvetljavaju unutrasnjost Seve, gde nam Ljilja i Marija spremaju veceru. Vetra nema, ali se svezina sa vode oseca, pa sam rado uskocio u farmerke i majicu i ostali smo u prici do duboko u noc. A imali smo sta drug drugu i reci, sobzirom da se svi medjusobno dovoljno ne poznajemo. Zvezde na nebu su se stapale sa svetlima Grocke i vikend-naselja u grocanskom brdu, a samohodke sa svojim crveno zelenim obelezavajucim svetlima i guraci sa svojim specificnim"jelkama", nisu davali spokoj Dunavu, cija se povrsina vode presijavala i sve je bilo lepo i bajkovito.

Slika
Golubacka tvrdjava ... stoji i nemo strazari na ulazu Dunava u Djerdapsku klisuru i podseca na Zavisine podvige.

Prelepo jutro je predskazivalo lep i suncani dan. Ljilja je jos spavala, a Malisa, verovatno iznemogao od jurcanja za pacovima, bizamskim misevima, nutrijama i cega sve jos od cetvoronoznih stanovnika Ade i sada posle burne noci, spava na pescanoj obali ispred Seve. Skuvao sam punu dzezvu kafe, nadajuci se da ce mi se jos neko pridruziti na krovnoj terasi Seve, ali ocigledno moram sam da uzivam na jutarnjem suncu i pesmu ptica iz vrbaka. Uskoro mi se i Ljilja pridruzila, a zatim sam sisao u Sevu i pregledao nivoe ulja u karteru motora, linijskoj pumpi, kopci i reduktoru. Zatim sam dekalamitom dodao litijumove masti u stativnu cev, zglobovima kardana i u kuciste odrivnog lezaja. Usput sam proverio i nivo destilata u akumulatorima i na kraju zategnutost remen kaisa i stanje creva za hladjenje motora. I sa tim' obaveza koju sam vremenom zavoleo je bila zavrsena. Oprao sam ruke tecnim sapunom i popeo se kod Ljilje na krovnu terasu.
-" Ljiso, ja bih predlozio da danas plovimo do Kostolca. To je nekih cetrdesetak kilometara lagane plovidbe, a i vreme je lepo pa mozemo da se kupamo i zezamo usput."
-" Koliko ima do Srebrnog Jezera odavde? Ja bih da se vise zadrzavamo posle Golubca, jer tamo nema komaraca."
-" Do Srebrnog jezera ima oko sedamdesetak kilometara. U stvari, vreme je lepo i bez vetra i mozemo da se opustimo i plovimo do bilo kog punkta gde mozemo da prenocimo. Ja sam "tehniku" pregledao i mozemo da krenemo. Sici cu dole da ukljucim sirenu i probudim Novosadjane, da se pozdravimo i idemo!" Probudio sam ih i naravno, kafa je bila neizbezna i razgovor uz sredjivanje utisaka i plana sta sve treba da urade na remorkeru.
-" Dobro je sto nam je tu Uca i Novica. Prosto sam siguran da ce se njih dvojica postarati da popravimo motor." Kaze uvereno Branko. A i ja sam rekao svoje misljenje:
-" Ljudski je da sve sto se ne poznaje dovoljno, a ono nam se cini veliko. Pa i taj kvar na motoru! Ne verujem da je to nesto strasno? Pre bih predpostavio da je to neka sitnica, kako to inace obicno biva. Sada ti je najbitnije, da nabavis vanbrodski motor, jer ti je on veoma bitan za funkcionisanje od broda do obale. Uglavnom kada krenete dole, budite na 9-om kanalu CB radio stanice. Uglavnom ja nocu ne plovim, a van Dunava mogu biti jedino u Kostolackom kanalu, ili u Poreckoj reci kod D. Milanovca. I kada si na tim podrucjima, ti ponovi nekoliko puta moj poziv. Ja sam ubedjen da se sigurno necemo mimoici, a da se ne vidimo i onda nastavljamo zajedno." Pozdravili smo se uz zelje da se skoro vidimo i Seva je zaplovila sa mnom, Ljiljom i Malisom niz Dunav.

Slika
Dunav i virovi: legenda o Gospodjin Viru, a malo zatim i s postovanjem prema kulturi pre 8000 godina staroj, Lepenskom Viru.

U Smederevo smo svratili tradicionalno po lubenicu. Usput smo kupili i svezeg hleba, a Ljilja se setila:
-" Znas Moco, imam jednu ideju. Odavno nismo jeli "poparu", a oboje je volimo. Mogla bih danas da je spremim za rucak i za njenu pripremu ne moramo stajati!"
-" Slazem se. I meni se jede sa sirom, naravno!!" Kod Kovina je i ovog puta smrdela neka svinjska farma i pojacao sam gas da je sto pre prodjemo. Usce Morave smo pozdravili sirenom i interesantno je da me svaki put asocira na rodni lraj i Juznu Moravu. Jos nije bilo ni vreme rucku, kada smo bili u nivou Kostolca kod Stojkove Ade. Ljilja se u to vreme suncala na krovnoj terasi i ja sam je u momentu primetio kada se nagnula preko ograde sa neodlucnim pogledom, a ja sam joj pokazao rukom da idemo dalje. Pre ulaza u Kostolacki kanal, nekoliko plavih samohodki "Pozarevac" je stajalo u obali. Verovatno su nesto slavili u restoranu "Dunavski Dragulj". Zilava Ada je bila "napadnuta" od mnostvo camaca sa pecarosima na samom spicu i na prostoru Dunavca. Kod slatine smo stali na sidro i rucali na krovnoj terasi, vrucu poparu sa starim slanim sirom. Za to vreme sam sa cunom prebacio Malisu na obalu i dok sam ga cekao, hladno pivo nije mi smetalo. I svo vreme smo posmatrali pcelarice, bregunice i modrovrane, kako ulecu i izlecu iz supljara u visokoj obali gde se zavrsava Delibladska Pescara. Ples ptica nas je inspitisao i samo smo se premestili u dunavcu Ade Cibuklije, ostavili Sevu na sidru, a nas troje smo uplovili u unutrasnjost Ade i nekoliko sati uzivali u carima prirode, koje se ne srecu svakoga dana, a ovde ih ima u izobilju. I koliko nam se dopalo, dokaz je da smo u bari ostali do mraka.

Ovog puta smo noc proveli pored brane, preko puta sela Zatonja. Vatru nismo lozili, a na obali je svojevoljno boravio samo Malisa. Nas dvoje smo uzivali u odmoru na Sevi i pecanju lepih babuski. Na udicama su nam zapela i dva somceta od po 1,5 - 2 kg, ali smo ih pustili, jer smo se oboje saglasili da samo babuske spremim za veceru. Sutradan smo krenuli odmah ujutru, posle dorucka. Dunav je bio miran, a negde pre skretanja za Srebrno Jezero, sreli smo se sa Jocom bokserom sa Dorcola, koji je kampovao sa svojim kabinasem, celo leto u zalivu Srebrnog Jezera i ribario ca svojim cunom. Joca je pristao uz Sevu, a ja sam izgasio motor Seve i pustio je da pluta. Po Jocinoj zelji, seli smo na klupi na zadnjoj platformi i tu pili kafu i po jednu ljutu rakijicu i razgovarali.
-" Ja sam vec godinama ovde sa kabinasem. Orjentacija kod mene je samo ribolov soma. I ima ga vise nego igde drugde. Ali po neki dan ne ulovim bas ni jednog. I nikako da ukapiram razlog?" Joca je "drmnuo" jos dve ljute i rastali smo se uz zelje da se ponovo sretnemo.

Slika
Lepo ih je sresti iza krivine. Bude adrenalin u zilama, ali im se novajlije u camcima bas i ne raduju.

Kod Golubca je povrsina vode Dunava treperila na blagom vetru iz pravca tvrdjave. Prosli smo pored Golubca, Zavisine tvrdjave i Babakaje i mahnuli smo im, ali lepoti suzenog Dunava kod kamenoloma se ne mogu odupreti. Pa jos kada Sevu zanese jaka struja vode, to je vrhunac zadovoljstva. Osetim se tako malim i tako slabim, prosto neprimetnim pred silom prirode, na koju u malim zadoboljstvima i zaboravljamo. Prolazimo pored kamenoloma, gde se kamenom utovara nekoliko barzi, a zatim pored Brnjice i nekih krseva na obali koji tu stoje odavno pre, nego odkad i ja prolazim ovom marsutom. Usce Cezave se beli od kamenja koje su velike vode posle velikih kisa spustile niz brdovitu reku. Ljubkovska kotlina me podseca na moju prvu plovidbu i sprud na kome smo rucali i kupali se, a sada ga vise nema. razgovaram sa Ljiljom o nekim ranijim dogadjajima u Dobri, pored koje uskoro prolazimo. Plovimo smanjenim gasom i polako radoznalo razgledamo ima li kakvih promena u odnosu na poslednji put kada smo ovde boravili. Malisa stoji na pramcu i mase repom prepoznavsi mesto gde smo vec nekoliko puta bili. Kad', zacu se zvizduk, pa se ponovi. Ljilja je uzela dvogled i pogledala u pravcu usca reke Dobre i pruzila mi dvogled, rekavsi:
-" Momo, ovo neki nama masu ?" Uzeo sam dvogled i pogledao. Da. Grupa ljudi u spotrskoj odeci nam mase. Ucinilo mi se da sam jednog medju njima prepoznao ?
-" Ljiso, secas se Radeta profesora sa Geoloskog Fakulteta iz Beograda. Pogledaj, onog sa dugom kosom i bradom ?" I Ljilja je potvrdila, da ga je se setila, a ja sam jos smanjio gas i polako usao u usce Dobre.


================nastavak sledi=====================

Pozdrav Moma S.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Re: Priče sa reke

Post od Ševa-2 » Subota 15 Jun, 2019 11:38

======================
Leto, dugo i toplo 1992-ge - 4
======================

Sticajem okolnosti, pre nekoliko godina, dok sam jos plovio "Malom Sevom", upoznao sam se bas ovde na uscu reke Dobre u Dunav, sa bivsim carinikom inace mestaninom sela Dobra, koji mi je pokazao kako da koristim orjentire i sigurno uplovim solidno dubokom vodom u usce Dobre. Za svaki sluca sam malim gasom polako uplovljavao i usput sam primetio da ne namereno sam prebrojao druzinu. Bilo ih je 10-tak mladica i devojaka, na koje je Malisa lajao upozoravajucim lavezom sa prednje palube. Rekao sam mu da ne laje, jer nema smisla to sto radi i Malisa je ucutao i seo na prednu platformu. Uskoro smo se pramcem oslonili na obalu Dobre, gde su Sevu prihvatili za ogradu, nekoliko hrabrijih mladica, a ostali su se povukli dalje ne verujuci Malisi, a Malisa je istrcao na obalu i onjusio njih nekoliko, a zatim im je doneo svoju loptu, sto je prisutne odusevilo. I ja i Ljilja smo izasli na obalu i pozdravili se prvo sa Radetom, koji nas je onda upoznao sa svojim studentima, a jedna ridja lepuskasta devojka sa penjkama na licu, koje su joj sipaticno stajale, odvazila se i rekla istinu pokusavajuci da bude komicna:
-" Mi odavno vas znamo. Nas profesor nam je o susretu sa vama pricao vise puta ali u razlicitim varijantama! Prvi put nam je pricao da mu se za vreme godisnjeg odmora desilo da je kod usca Brnjicke reke stopirao staru ladju sa kojom se prebacio do usca Dobre i da je pri tom upoznao interesantan bracni par sa svojim ljubimcem psom, koji su plovili iz Velikog Backog Kanala." Drugi put nam je pricao da je za vreme godisnjeg i tra-la-la, upoznao bracni par koji svo svoje slobodno vreme provode na staroj ladji sa svojim psim, ploveci. I treci..." I htela je da nastavi, ali ju je suvonjavi crnomanjasti decko sa razbarusenom kosom prekinuo i zamolio da on dalje nastavi." Dok su se svi oko nas, pa i sam Rade smejali anegdotama iz njihovog zajednickog studentskog zivota.
-" A meni se treca verzija susreta najvise svidja. Naime, profesor je priznao da se tada u staru ladju zaljubio i da od tada stalno masta da bas na takvoj ladji provede svoje penzionerske dane. I on bi da plovi sa psom, kako je rekao: "da bude isti kao Malisa". Da li se tako zove vas pas ?" Prozvan pitanjem, ispricao sam im i svoju verziju tog susreta, da bi ipak shvatili srz Radetovog razmisljanja i njegove price u verzijama:
-" Da, Malisa se zove. A sto se tice mog vidjenja susreta sa profesorom, za mene je to bio trenutak kada sam bio u fazi plovidbe a bilo mi je malo dosadno. A videh coveka koji mi mase i pokazuje da i on ima nameru da ide u istom pravcu kuda sam se i ja kretao, pa rekoh zasto da ne pomognem coveku i povezem ga sa sobom. I u toku zajednicke plovidbe, vas profesor me je odusevio svojim stavom prema prirodi i drustvu, jer njegov stav je iz iste "skolske klupe" kao i moj, pa prema tome i tu smo se "nasli". A sto se tice zaljubljivanja na prvi pogled u ladju, to je sasvim realno moguce. Vi ste mladi i visoko letite, pa mnoge stvati ne vidite ili ih samo informativno primetite. Dok mi stojimo cvrsto obema nogama na tlu i nasa zapazanja su kvalitetnija i generalna. Ja sam se u Sevu takodje zaljubio na prvi pogled negde tamo na Savi kada sam je video prvi put. Samo ja sam i realizovao svoju zelju da je imam i uzivam sa njom, tako sto sam uspeo da je kupim, renoviram i vec nekoliko godima ja i moja voljena zena i najbolji drug pas Malisa, koristimo svako svoje slobodno vreme da plovimo i zivimo na njoj." Zavrsio sam svoju misao, a studentarija je spontano zaaplaudirala, dok me je Rade zagrlio, rekavsi:
-" Hocemo li na Sevu, da i ja malo uzivam u njoj, kada mi se vec pruzila sansa ?"

Slika

I posli smo, a usput mi je Rade pokazao na mesto gde su dvojica studenata bila zauzeta pecenjem prasca na raznju. Jedan je okretao razanj, a drugi je korigovao vatru da ga ne izgore. A Ljilja je u tom momentu pozvala sve studente na kafu i rakiju, kao aperitiv pred rucak. Malisa je ostavio drustvo cim je video da se penjemo na Sevu i za trenutak se nasao sa lopticom u ustima pored svoje porcije sa ostacima kuvanog mesa koje mu je ostalo od prosli obrok i porcije sa vodom. Svi prisutni su se nasmejali i saljivo komentarisali Malisinu reakciju.
-" Da li mozemo da razgledamo vasu Sevu." Pitala je jedna od devojaka. A Ljilja je odgovorila potvrdno.
-" Mene interesuje motor ?" Prokomentarisao je jedan mladic, koji se vec nasao za kormilom i komandnim pultom.
-" Sve sto se tice motora, pitajte Momu, a sve ostalo vam i ja mogu objasniti." Konstatovala je Ljilja dok je palila plinski sporet i stavila na njemu veliku dzezvu za kafu.
-" Kolege, ja bih vas zamolio da mi omogucite da prvo ja pogledam sta me interesuje, a zatim mozete i vi." Postovanje prema profesoru su pokazali i time sto su se svi sklonili iz Seve i zaposeli je sa spoljne strane i odusevili se krovnom-terasom.

Rade je o svemu postavljao pitanja na koja smo mu i ja i Ljilja kombinovano odgovarali. Zatim su se spustili i studenti koji su takodje imali interesantna pitanja, ali su se ipak ona svodila na "periferijalna" pitanja i to ne o zivotu na ladji, vec sa ciljem kratko-vremenske upotrebe. Npr: koliko brzo moze da se krece i za koje vreme moze da se stigne iz Beograda do Kladova ? I moze li da se obidje Kladovo i u istom danu vrati za Beograd? A Rade im je na kratko objasnio:
-" Pogresili ste adresu! I dobro vam je Moma rekao da visoko letite. Zar vas nista ne interesuje izmedju Beograda i Kladova ? I sta bi ste radili u Kladovu ?" A jedan decko je naivno, ali izneo je svoj stav u odnosu na pitanje i rekao svoje misljenje:
-" Zavisi od slobodnog vremena, ali bih sigurno seo u neki kafic i popio neko pice recimo ili ekspres kafu iz automata." A Rade je nastavio razocarano:
-" Da Momo, i ja bih se razocarao, ali to su danas "neki novi klinci" i njima je takav zivot normalna pojava. Oni drugacije i ne pokusavaju da razmisljaju. Djerdap, kao nacionalni park, je jos sasvim neotkriveni dragulj prirode. Ja u njemu ne provodim samo sluzbene dane, vec i po ceo godisnji odmor. Jer kada sam u tim beskonacnim sumama, ja hodam polako i osluskujem i trudim se sve sto priroda nudi da vidim ili bar primetim. I na tome trosim mnogo vremena, ali i saznajem ili potvrdjujem ranije stecena znanja. Ja iz tih razloga uvedem u sume i studente, a oni zapale cigarete i setaju pricajuci o kompjuterima ili skoro zavrsenom sajmu automobila, recimo." Prica Rade i prosto mi se zali. A ja ga pitam sta on na sve to preduzima ? A mi Rade nevoljno kaze:
-" Vodim racuna da se ne izgube u sumi ... !!!" U to' je kafa bila gotova i ja i Rade smo promenili temu na bolje veselije teme.

Slika

Ja sam ponudio lepu domacu sljivovu prepecenicu, ali sam rekao da sam u deficitu sa vecim brojem casa, na sta su mi studenti odgovorili da to nije problem i na obostrano zadovoljstvo doneli plasticne case. Posto ja imam male 0,50 ml, a visoke casice sa ugraviranim "konjima-ruskim trojkama" i iz njih pijem samo sa prijateljima, nalio sam meni i Radetu, a flasu predao studentariji. Ljilja je za antialkoholicare, kojih je bilo u zavidnoj kolicini medju studentima, iznela i dala flasu domaceg sirupa od visanja, koji je takodje sa odusevljenjem primljen medju raspolozene studente. Posto su se "ispucali" sa pitanjima, postavio sam im neka pitanja ne da bih ja od njih saznao nesto novo, vec da bih se ja uverio koliko oni znaju o Dunavskom priobalju, a narocito o drevnim kulturama vezanih za Djerdap. Za mene licno, Dunav i njegove obale kriju jos uvek velike tajne. Stanovnici u Podunavlju su u najvecem broju Vlasi, koji su sticajem okolnosti gledano kroz istorijske cinjenice, radi svog opstanka preuzeli Pravoslavlje, ali su i zadrzali svoje paganske obicaje, ali takodje i mistiku paralelno. I studentarija lepo raspolozena se sjatila oko nas, a ja sam im postavio lagano pitanje:
-" Koliko ste dana i sta ste interesantno obisli i videli u ovom kraju oko Dobre ?" Devojka koja je pila sok i sedela prekoputa Radeta, ozbiljnim tonom je rekla:
-" Danas je 5-ti dan od kako smo dosli iz Beograda. Zadatak posete ove oblasti je bio "sliv Brnjicke reke". Nacionalni park Djerdap je pre svega malo naseljeni predeo i zato je pokriven sumama, koje su na mnogim mestima neprohodne. Ipak, ne samo radi nas studenata, vec i za sve vise turisticka interesovanja, planski su raskrcene sume i napravljeno je 9 pesackih staza." Mi smo sa nasim profesorom ovog puta nastavno pregledali "kanjon Brnjicke reke", usput kampovali sa satorima i sutra smo u Beogradu. Zadovoljna sam pre svega sto smo imali srece i svo vreme nas je pratilo lepo i suncano vreme. Mada noci u sumi su hladne."


==================nastavak sledi==================

Pozdrav Moma S.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Re: Priče sa reke

Post od Ševa-2 » Subota 15 Jun, 2019 11:41

======================
Leto, dugo i toplo 1992-ge - 5
======================

Lep suncani dan i jos lepse drustvo u kome se nalazimo, mogu da budu odlucujuci faktori ( kod neiskusnih rekoplovaca ) za produzenje i ostanak preko nici na mestu koje nije za docekati na njemu pad nivoa vode ili jaku kosavu i gornjak, kao sto je sada usce reke Dobre u istoimenom mestu na desnoj obali Dunava u Djerdapu. Medjutim, ja prema polozaju sunca na nebu i ostatku kilometara do mesta gde sam planirao da nocimo, odlucujem da je vreme da krenemo, da bi smo imali dovoljno vremena da doplovimo do Porecke reke, a da ne zurimo i da ne stizemo tamo po noci. U ne bas pogodnom trenutku, kada su se mnogi studenti prikljucili prijatnom razgovoru, ja ustajem, zahvaljujem se profesoru Radetu i ostalim studentima na prijemu i prijatnom susretu i kazem da je poslednje vreme kada moramo da krenemo, da bi smo na vreme stigli do planiranog stanista. Naravno da su se svi pobunili, pa cak su i predlozili da tu ostanemo na zajednicki rucak, pa i do sutra kada i oni odlaze. A plitka voda na mestu gde se Seva nalazi i sutrasnja vremenska prognoza, nikoga nije interesovala, osim naravno mene i Ljilje koja ima puno poverenja u moje odluke, kada smo na Dunavu. Ljilja je ustala da vrsi pripreme za polazak, pa cak i Malisa kada je video sta se desava, uzeo je svoju lopticu i prekinuo igru sa svojim drugarima i odneo je u Sevu. Meni je bilo beskorisno da objasnjavam sta znaci planiranje kratkorocne bezbednosti Seve i nas troje na Dunavu, jer niko od prisutnih nema iskustva sa nevremenom na Dunavu, pa kako im onda objasniti ? Zato sam se samo smeskao i Radetu rekao da u Djerdapu, ako se nadje sa plovilom, mora da se povinuje prirodnim zakonima vremena i stalno mora da ima dobru alternativu u planiranju vremena na Dunavu.
-" Da, u pravu si Momo. Povrsina vode Dunava je u stvari magistrala kroz koju se krece usled promene tempereture, nagomilani vazduh ispred prevoja Karpatskog Venca. I kada se usled promene atmosferskog pritiska sjuri preko prevoja, onda se velikom brzinom krece svojom magistralom, a od Golubca i dolinom Dunava. Verovatno bih i ja odmah shvatio tvoju odluku da imam iskustvo na vodi kao ti." I onda smo se pozdravili, sa obostranom zeljom da se ponovo sretnemo, ali sa ladjama na Dunavu ili na nekoj od "nasih" reka. Dok se Ljilja pozdravljala sa svima, Malisa je zauzeo svoje "sigurno" mesto na prednjoj palubi Seve, a ja sam usao i startovao motor. Ljilja je zatim odvezala Sevu, slozila konopce i polako, kako smo i dosli, isplovili smo iz vode reke Dobre u Dunav. Pritiskom na dugme, ukljucio sam sirenu od 110w jacine, koja se preko snaznog megafona prolomila kroz tisinu ovog dela Ljubkovske kotline i izgubila negde kroz guste sume i dalje preko planinskih vrhova Dunavskog priobalja. Studentarija je radosno mahala skacuci od radosti, jer su znali da je tako jaki zvuk sirene njima namenjen u znak pozdrava.

Slika
"Riba na Djerdapu ima i uvek ju je bilo. Samo skeptici govore da je ima mnogo manje i da ce je nestati."
Kaze mesni ribar, starina deda Mrata.


Zaplovili smo zivopisnom Ljubkovskom kotlinom, ja za kormilom malo zagrejan od rakije kojoj nisam imun i momentalnog osecaja srece ili lepog zadovoljstva plovidbe kroz krajeve koje u toku jeseni, zime i proleca nosim u svojoj memoriji i ne retko plovim ovim krajolicima u snovima. Ljilja je na sporetu spremala, po mirisu bih rekao neko ukusno meso za rucak, a Malisa se nije odvajao od svog voljenog mesta za spavanje, jer se inace dobro izjurio za lopticom sa svojim drugarima na obali Dobre. Negde u nivou posle Berzaske prema Gospodjin Viru, Ljilja je objavila da przene snicle od svinjskog vrata su gotove i da ce za minut i salata od paradajza biti takodje gotova. Koristeci lepo vreme, usmerio sam Sevu nedaleko od nase obale, prema nizvodnom toku i izgasio sam motor. Plutajuci, razmestio sam stolice i sto na krovnoj terasi i bez suncobrana na ugodnom popodnevnom suncu, prihvatio tanjire i tiganj koji mi je Ljilja dodala iz kuhinjskog dela. Rucak na otvorenom prostoru, na Duvavu izmedju zelenih brda i obala se ne moze doziveti svakog dana. Zato koristeci mogucnost koja nam se ukazala, rucamo ukusno meso i prosto receno uzivamo u ambijentu. A hladna limenka piva, nimalo mi nije pokvarila uzitak. Ljudi iz auta odozgo sa puta, mogu samo da nam pozavide.

Vetra nema, ali strujanje vazduha je dovoljno jako da Sevu sa matice skrene blize nasoj obali. A obale, jeste da su sedimentne stene, ali su "tvrde" i za moguci kontakt su za izbegavanje. Sisao sam sa krova, startovao motor i smestivsi se udobno, resio da nastavimo sa plovidbom.
-" Momo, ne mogu da se setim, kako se zove ovaj tesnac ?" Pita me Ljilja sa krova iz svoje udobne stolice sa naslonom u polulezecem polozaju.
-" Gospodjin Vir !" Dovikujem ja, mozda bi mogao i tise, ali me je buka motora inspirisala da vicem. Pitala me je i zasto "vir" kada je voda mirna i bez tragova virova ? Objasnio sam joj da je sudeci po anegdoti, tu na tom mestu se zajedno sa slepom punim robe podavila neka gospodja iz Beca jos u vreme Austro - Ugarske Monarhije. Tada je Dunav bio plici, ali i nocna - mora mnogim vlasnicima slepova, ali i kapetanima parnih ladja i locmanima koji su morali da plove Dunavom i ovim opasnim vodama, da bi na slepovima preneli robu iz Beca i Budima u vode Crnog Mora i dalje do Istanbula i Carigrada i obrnuto. U to vreme za locmane i posade slepova su koristili jeftinu, a nezamenjivu radnu snagu posada iz Vlaskih sela. A Vlasi k'o Vlasi. Krali su robu, a da bi opravdali nedostatak robe, podavili bi slepove i cilj je opravdavao sredstva. Medjutim, gospodja vlasnica, nije bila naivna i krenula je sa jednom turom slepova kroz "strasni Djerdap" kako su joj pricali o Djerdapu. I kako inace u anegdotama biva, na ovom mestu u nevremenu podpomognutim virovima vode Dunava, podavio se i slep na kome je Gospodja bila i potonula. Od tada, jos iz tih vremena, mestani nazvase ovaj tesnac "Gospodjin Vir" i to ime ostade i do danasnjih dana.

Slika
Donji Milanovac, dva puta preseljavan sto mnogi gradovi nebi preziveli i opet je lep i na jos lepsem
mestu i terenu.


-" Evo opet jednog Vira, ovog puta kod "Lepenskog Vira". Hocemo li da svratimo ... ?"
-" Ako skuvas kafu ... ?"
-" Dogovoreno ..." I Ljilja je sisla na prednju palubu, gde joj se pridruzio i Malisa. A kako bi se nesto desavalo bez njega ? Pristao sam na znano mesto u limanu i nasukao pramac na ovalu, na kojoj je preovladavala trava i sljunak. Ljilja je sa Malisom izasla na obalu, a ja sam izgasio motor i za svaki slucaj poboo dve sticne u obali i vezao Sevu, jer moze se desiti da u medjuvremenu prodje "Bela Ladja" punim gasom i da talasima za sobom ostavi nasukanu Sevu na obali. Seli smo u hladovinu ispod ogromne krosnje oraha na klupi za velikim stolom. Ja sam poneo za sebe konzervu hladne koka-kole, a za Ljilju sok od grejfruta.
-" Kako je ovde lepo i romanticno. Ali odoh ja da skuvam kafu, pa da zajedno uzivamo u hladu starog oraha." Malisa se izgubio negde u sumi obale za tragovima cetvoronozaca i bas nekako u to vreme, pored obale su zastali dvojica ribara sa gomilom mreza u cunu. Jedan od njih mi je doviknuo:
-" Dobar dan. Odmarate, a da li idete prema Milanovcu ?" Klimnuo sam glavom i pozeleo im i ja dobar dan. Smanjili su gas i nasukali pramac cuna na obalu nedaleko od mene.
-" A da li biste nas odslepali do Milanovca ?"
-" Nemam nista protiv, samo haj'te ovamo da prvo zajedno popijemo kafu !!
-" Eto ti sad. Jos i kafu cemo dobiti. Dakle mislio sam da ova sadasnja vremena, nisu ni nalik na bivsa dobra vremena. Ali ovo me podseca na bas ta vremena za koje sam bio siguran da su izgubljena." Kaze stari, vec odavno prosedi ribar sa dotrajalim sesirom na glavi i izlazi preko talasnjace u plitku vodu. Hvata pramcani konopac i navlaci cun na obalu. A Ljilja mi je dala znak rukom, da je "u toku". Malisa se vec sjurio do njihovog cuna i naravno zarezao. Upozorio sam ga da je u redu i on se odmah povukao meni pored nogu ispod stola. Obojica ribara su stariji ljudi, srednjeg rasta i na licima im se vidi da nisu iz "pokvarene fele".
-" Dobar ti dan jos jednom." Kaze starina, koji je vec iz camca sa mnom razgovarao i pruza mi ruku da se pozdravimo.
-" Ja sam deda Mrata, a ovo je moj ispisnik Drale. Ovaj nas kraj je bogat, ali pasivan kraj, pa i mi smo ceo svoj zivot na Dunavu." Drale prilazi stolu i rukuje se sa mnom i kaze:
-" Pricas istinu, ali nisi rekao da smo ceo svoj zivot na Dunavu, zato sto volimo Dunav !!" Odmah sam video i osetio da su to "moji ljudi". Ljilja se pojavila sa kafama, casicama i flasom, ostatkom rakije iz Dobre.
-" Dobar dan i dobro dosli ispod naseg oraha." Kaze ona, a starine, vidno iznenadjene Ljiljinim postupkom, ustali su istovremeno, skinuli sesire i pozdravili se. A Mrata, onako dobrocudno kaze:
-" 'Fala tebi 'cero moja na dobrodoslicu. Odavno me niko nije ovako toplo primio i docekao za stolom."
-" To jeste. I mene niko odano nije ovako milo docekao i ponudio sa kafom. Hvala ti dete. Medjutim, ovo meso pod orahom je i nase mesto. Ko zna koliko puta smo sve ove godine ribareci ovde se odmarali i rucali. A otkuda ovo moze biti vase mesto ?"

Slika
Popularno-prakticni spomenik i secanje na Kapetan Misu Anastasijevica. Nacionalni restoran sa bastom,
na najlepsem mestu u gradu.


Ja sam se potrudio da objasnim, da svake godine kada plovimo ovim vodama, obavezno svracamo ovde, a bilo je i slucaja da smo spavali u ovom limanu gde smo i sada.
-" Ovde ne valja kada dune ova "besnulja"( kosava ), ali kada je lepo vreme kao danas, svakako moze se i ovde ostati preko noci." Kaze Drale i uzeo je casu da se kucnemo.
-" Ajd' da Bog da zdravlje i vama i nama. I dobro dosli vi nama u ove nase krajeve. U zdravlje." kaze Drale, a Mrata ponavlja, kao da potvrdjuje receno i ispijamo rakiju svi zajedno.
-" Alal vera. Ovo je prava stvar. Odavno nisam pio ovako dobru rakiju. Gde je kupujes ?" Primecuje Mrata.
-" To je rucni rad moga oca Vidana iz sela Rutevca kod Aleksinca. Juzno Moravsko Pomoravlje. Maloletna sljivovica. Jedva da ima 16 godina."
-" Da je dobra, to se odmah da primetiti." Saglasan je i Drale, a Ljilja je htela da im ponovo napuni case, a Mrata kaze:
-" Nemoj 'cero ! Mi jos uvek se nosimo sa Dunavom i cunom, samo zato sto smo disciplinovani. Da smo pili koliko smo mogli u zivotu, odavno bi smo bili pokojnici. Probali smo je, dobra je i pricacemo o susretu sa vama, a mozemo popiti i vise kada se "prizemljimo" na obali. Na vodi opstaje samo znanje, disciplina i postovanje prirodnih pravila."


================nastavak sledi====================

Pozdrav Moma S.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Odgovori