ŽIVOT NA ČAMCU - Lepši deo zivota
Poslato: Petak 07 Jun, 2019 13:38
Postovani Forumasi i Camdzije,
Imam zadovoljstvo da Vam opisem informativno deo mog zivota sa camcima na vodi. Predpostavljam da i Vi isto toliko volite reke i kanale, kao i ja, pa cete moju ljubav prema camcima i zivotu na vodi, razumeti i citajuci ove redove, setiti se svojih lepih dozivljaja na vodi.
Jednom prilikom, popeo sam se sa svojim drugom na jos nedovrsenu Sevu-2 i rekao mu:
-" Slusaj, ja kako se popnem na camac, osecam se sasvim drugacije, hocu reci, osecam se dobro". Na to ce moj drug:
-" Ako je tako, onda se isplati svaki dinar, koji si dao i koji dajes za camac". I danas, kada mi je Seva-2 skoro gotova, mislim da je on duboko u pravu.
Na vodi, na camcima sam bolje od 30 godina. Tacnije 35-ta tece. Kako vreme brzo prolazi ? A svega se secam, kao da je juce bilo. Secam se, kao mali sam obozavao da se vozim skelom. Prosto taj osecaj na skeli me je opcinio. Kada se skela zaustavi u obalu, istrcavao sam bosonog na vreli pesak i cekao priliku da se opet popnem na skelu. Kada sam poodrastao, omiljena zabava mi je bila, da skacem sa skele u vodu u hodu i da se zatim pridrzavam za skelu plutajuci, dok me je voda prijatno masirala po telu. Moj prvi camac je bio "plastikaner" na pumpanje, sa pet komora i za dve osobe ( jedna odrasla i jedno dete ), kupljen od Cehoslovackih turista, negde pocetkom '70-ih godina proslog veka. Oni su u to vreme, kada su se vracali sa odmora, svu svoju kamp opremu rasprodavali. Sa tim camcem sam obozavao da plovim sa svojim vucjakom Reksom, koji mi legne preko nogu, a ja sa veslima upravljam i tako se spustamo niz Juznu Moravu, nekih osam kilometara. Zatim izadjemo na obalu, ja ispumpam camac, spakujem ga u torbu i na ledja, pa peske nazad kuci. Znao sam da ga napumpam i u dvoristu svoje kuce, sednem u njemu, odnosno legnem i zatvorenih ociju, mastam kako plovim, velikim rekama i kanalima.
Moj prvi camac i moji voljeni Ivana i Vlada, na plazi Verudela u Puli.
Susret sa Savom i Dunavom, doziveo sam sa ushicenjem i zatim ploveci njima, ipak sam Dunav vise zavoleo. Dunav sam u pocetku "pokoravao" sa starom hrastovom sukljom, koju sam gurao sa jasenovom motkom po plicacima ispod visoke desne obale Dunava u rejonu 1181,5-og kilometra, ispod sportskog centra "13. maj", gde sam ziveo 5,5 godina. Pecao sam belu ribu na plovak, sa veoma dobrim drugom i prijateljem Bogdanom Nikolicem, nacelnikom u SSUP-u, koji me je naucio ne samo pecanju, vec i gradskom zivotu i radu sa ljudima. Ribari su nas sa motornim camcima, prevlacili cuge u razlive Beljarice na levoj obali u regionu 1182-og kilometra. Kupivsi polovnu belu cetvorku, bio sam presrecan i odmah sam otisao u brodarsku skolu, u Savskoj ulici, kupio knjige i posle izvesnog vremena, prijavio ispit za vozaca motornog camca. Polagao sam u Brodarskoj skoli sest predmeta ispred tri komisije, a zatim i veslom vozio camac u zalivu Ade Ciganljije. Tako da sam u startu, naucen seo u camac sa motornim pogonom. Par godina, provodeci slobodno vreme sa sikljom i "tomos"-ovom cetvorkom po razlivima Beljarice, ostace mi u secanju za ceo zivot. Sve nauceno sa sikljom, u kasnijem periodu mi je veoma pomoglo. Od balansiranja u stojecem stavu na velikim talasima, do voznje po talasima i na jakom vetru. A usput sam naucio mnoge tajne razliva, meandera, orjentacije nocu po njima i reci i po magli, kao i otkrivanje na vreme plicaka itd itd.
Sledeci camac je bio mali, ali prava "lepotica". Bilo je to glisersko, polukilbot korito izradjeno od mahagoni 12 milimetarskih dasaka, nitovanih bakarnim nitnama, sa kabinom i komandama ( plastificiranim sajlama ) za upravljanje motorom. Napravljen je u brodogradilistu Gdanjsk u Poljskoj. Naravno, ja sam ga kupio u polovnom stanju, ali sam radeci na njemu, sa ogromnom voljom, doveo ga do stanja, da kada sam plovio i zaustavljao se u gradovima na Dunavu, ljudi su prilazili i pitali, da li mogu da ga fotografisu, za uspomenu. Paluba, krov i krmeni deo, bio je sastavljen od mahagoni lajsni i lajsni belog jasena, naizmenicno, tako da je i taj detalj bio veoma lep. Kad se samo setim, sa koliko ljubavi i entuzijazma, sam radio na njemu. Slajfovao i lakirao mahagoni drvene povrsine, polirao mesingane detalje i rukohvate. Na jednoj regati "Ilustrovane Politike", direktor regate Dule Milosavljevic, mi je rekao da planira, da u Backoj Palanci u Tikvari, proglasi malog "mahagonca", za najlepsi camac na regati. Namerno nisam hteo da prisustvujem tom proglasenju, da ne bih navuk'o ljubomoru drugih, a meni to nista nije znacilo. A na njemu sam imao sve sto mi je u tom periodu vremena bilo potrebno na camcu. Sigurno i dobro izlakirano korito, dvokomponentnim "Imron" lakom, zasticeno "Hempel"-ovom antivegetativnom farbom. Italijansko lepo kormilo i na komandama povezane dve nove "tomos"-ove cetvorke. Mali frizider od 34 litara, donesen iz Nemacke i koji je na plin radio besprekorno. Plinska boca od tri litra, sa dve ringle na stalcima ( Cehoslovacki komplet ), kao i za krevet vazdusni dusek, za dve osobe. Eho sonar ( u fitima ) nabavljen u Americi. Radio kasetofon stereo. Ruski mali televizor u crno beloj tehnici "Siljaris". Sirena vazdusno-rotaciona od policijskog "BMV" motora. Svetlo, maglenka zute boje, kao i gabaritna svetla i svetla u kabini i ispod tende za osvetlenje. Prenosna far-lampa je bila takodje od koristi. I sve je to opsluzivao akumulator od 64 Ah.
Na zadnjem delu camca, mojim rukama napravljena rasklapajuca tenda sa aluminijumskim cevuma i lepim narandzastim plastificiranim platnom. Sklapala se i napred i nazad, zavisno od potreba. Zatvorena, veoma lepo je dihtovala i nije propustala vodu unutar camca. Prozorska okna sam fenom izlepio, a providne folije sam nabavio od "Pincgauera" iz Austrije. Tenda se zatvarala krupnim rajfeslusima i prohromskim drikerima. Ispod zatvorene tende, bilo je ugodno sedeti i u losim vremenskim uslovima. Na krmenom delu, nosaci mahagoni daske, na kojima su visile dve "tomos"-ove cetvorke, bili su napravljeni od dur-aluminijumskih profila, ostataka od aviona sa kojim je Vesna Vulovic pala nad Ceskom ... !
===============nastavak sledi======================
Pozdrav Moma S.
Imam zadovoljstvo da Vam opisem informativno deo mog zivota sa camcima na vodi. Predpostavljam da i Vi isto toliko volite reke i kanale, kao i ja, pa cete moju ljubav prema camcima i zivotu na vodi, razumeti i citajuci ove redove, setiti se svojih lepih dozivljaja na vodi.
Jednom prilikom, popeo sam se sa svojim drugom na jos nedovrsenu Sevu-2 i rekao mu:
-" Slusaj, ja kako se popnem na camac, osecam se sasvim drugacije, hocu reci, osecam se dobro". Na to ce moj drug:
-" Ako je tako, onda se isplati svaki dinar, koji si dao i koji dajes za camac". I danas, kada mi je Seva-2 skoro gotova, mislim da je on duboko u pravu.
Na vodi, na camcima sam bolje od 30 godina. Tacnije 35-ta tece. Kako vreme brzo prolazi ? A svega se secam, kao da je juce bilo. Secam se, kao mali sam obozavao da se vozim skelom. Prosto taj osecaj na skeli me je opcinio. Kada se skela zaustavi u obalu, istrcavao sam bosonog na vreli pesak i cekao priliku da se opet popnem na skelu. Kada sam poodrastao, omiljena zabava mi je bila, da skacem sa skele u vodu u hodu i da se zatim pridrzavam za skelu plutajuci, dok me je voda prijatno masirala po telu. Moj prvi camac je bio "plastikaner" na pumpanje, sa pet komora i za dve osobe ( jedna odrasla i jedno dete ), kupljen od Cehoslovackih turista, negde pocetkom '70-ih godina proslog veka. Oni su u to vreme, kada su se vracali sa odmora, svu svoju kamp opremu rasprodavali. Sa tim camcem sam obozavao da plovim sa svojim vucjakom Reksom, koji mi legne preko nogu, a ja sa veslima upravljam i tako se spustamo niz Juznu Moravu, nekih osam kilometara. Zatim izadjemo na obalu, ja ispumpam camac, spakujem ga u torbu i na ledja, pa peske nazad kuci. Znao sam da ga napumpam i u dvoristu svoje kuce, sednem u njemu, odnosno legnem i zatvorenih ociju, mastam kako plovim, velikim rekama i kanalima.
Moj prvi camac i moji voljeni Ivana i Vlada, na plazi Verudela u Puli.
Susret sa Savom i Dunavom, doziveo sam sa ushicenjem i zatim ploveci njima, ipak sam Dunav vise zavoleo. Dunav sam u pocetku "pokoravao" sa starom hrastovom sukljom, koju sam gurao sa jasenovom motkom po plicacima ispod visoke desne obale Dunava u rejonu 1181,5-og kilometra, ispod sportskog centra "13. maj", gde sam ziveo 5,5 godina. Pecao sam belu ribu na plovak, sa veoma dobrim drugom i prijateljem Bogdanom Nikolicem, nacelnikom u SSUP-u, koji me je naucio ne samo pecanju, vec i gradskom zivotu i radu sa ljudima. Ribari su nas sa motornim camcima, prevlacili cuge u razlive Beljarice na levoj obali u regionu 1182-og kilometra. Kupivsi polovnu belu cetvorku, bio sam presrecan i odmah sam otisao u brodarsku skolu, u Savskoj ulici, kupio knjige i posle izvesnog vremena, prijavio ispit za vozaca motornog camca. Polagao sam u Brodarskoj skoli sest predmeta ispred tri komisije, a zatim i veslom vozio camac u zalivu Ade Ciganljije. Tako da sam u startu, naucen seo u camac sa motornim pogonom. Par godina, provodeci slobodno vreme sa sikljom i "tomos"-ovom cetvorkom po razlivima Beljarice, ostace mi u secanju za ceo zivot. Sve nauceno sa sikljom, u kasnijem periodu mi je veoma pomoglo. Od balansiranja u stojecem stavu na velikim talasima, do voznje po talasima i na jakom vetru. A usput sam naucio mnoge tajne razliva, meandera, orjentacije nocu po njima i reci i po magli, kao i otkrivanje na vreme plicaka itd itd.
Sledeci camac je bio mali, ali prava "lepotica". Bilo je to glisersko, polukilbot korito izradjeno od mahagoni 12 milimetarskih dasaka, nitovanih bakarnim nitnama, sa kabinom i komandama ( plastificiranim sajlama ) za upravljanje motorom. Napravljen je u brodogradilistu Gdanjsk u Poljskoj. Naravno, ja sam ga kupio u polovnom stanju, ali sam radeci na njemu, sa ogromnom voljom, doveo ga do stanja, da kada sam plovio i zaustavljao se u gradovima na Dunavu, ljudi su prilazili i pitali, da li mogu da ga fotografisu, za uspomenu. Paluba, krov i krmeni deo, bio je sastavljen od mahagoni lajsni i lajsni belog jasena, naizmenicno, tako da je i taj detalj bio veoma lep. Kad se samo setim, sa koliko ljubavi i entuzijazma, sam radio na njemu. Slajfovao i lakirao mahagoni drvene povrsine, polirao mesingane detalje i rukohvate. Na jednoj regati "Ilustrovane Politike", direktor regate Dule Milosavljevic, mi je rekao da planira, da u Backoj Palanci u Tikvari, proglasi malog "mahagonca", za najlepsi camac na regati. Namerno nisam hteo da prisustvujem tom proglasenju, da ne bih navuk'o ljubomoru drugih, a meni to nista nije znacilo. A na njemu sam imao sve sto mi je u tom periodu vremena bilo potrebno na camcu. Sigurno i dobro izlakirano korito, dvokomponentnim "Imron" lakom, zasticeno "Hempel"-ovom antivegetativnom farbom. Italijansko lepo kormilo i na komandama povezane dve nove "tomos"-ove cetvorke. Mali frizider od 34 litara, donesen iz Nemacke i koji je na plin radio besprekorno. Plinska boca od tri litra, sa dve ringle na stalcima ( Cehoslovacki komplet ), kao i za krevet vazdusni dusek, za dve osobe. Eho sonar ( u fitima ) nabavljen u Americi. Radio kasetofon stereo. Ruski mali televizor u crno beloj tehnici "Siljaris". Sirena vazdusno-rotaciona od policijskog "BMV" motora. Svetlo, maglenka zute boje, kao i gabaritna svetla i svetla u kabini i ispod tende za osvetlenje. Prenosna far-lampa je bila takodje od koristi. I sve je to opsluzivao akumulator od 64 Ah.
Na zadnjem delu camca, mojim rukama napravljena rasklapajuca tenda sa aluminijumskim cevuma i lepim narandzastim plastificiranim platnom. Sklapala se i napred i nazad, zavisno od potreba. Zatvorena, veoma lepo je dihtovala i nije propustala vodu unutar camca. Prozorska okna sam fenom izlepio, a providne folije sam nabavio od "Pincgauera" iz Austrije. Tenda se zatvarala krupnim rajfeslusima i prohromskim drikerima. Ispod zatvorene tende, bilo je ugodno sedeti i u losim vremenskim uslovima. Na krmenom delu, nosaci mahagoni daske, na kojima su visile dve "tomos"-ove cetvorke, bili su napravljeni od dur-aluminijumskih profila, ostataka od aviona sa kojim je Vesna Vulovic pala nad Ceskom ... !
===============nastavak sledi======================
Pozdrav Moma S.