Priče sa Velikog Ratnog Ostrva

Plovidbe, druženja, doživljaji sa vode
Odgovori
Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Priče sa Velikog Ratnog Ostrva

Post od Ševa-2 » Sreda 05 Jun, 2019 12:57

================================
Veliko Ratno i Konjsko Ostrvo - razlike - 1
================================

Vreme proslo se spominje po nekim dogadjajima i necijim posetama, a u vremenu sadasnjem. I to je klasika, koja nas sada vezuje za neka secanja. Ja ne bih u tom planu opisivao ni nesto banalno ni nesto ekstremno, ali sve jedno vredi ih spomenuti. Ja se veoma rado secam sasvim, obicnih svakodnevnih dogadjaja, koje mi nisu podizale adrenalin svojim trajanjem, ali su svakodnevno bile prisutne tu medju nama ! Kao recimo, ukljucim TV ekran i vidim Milenu Dravic sa Draganom Nikolicem, ili Minju Subotu sa nekim klincima i to je sasvim normalno logicno, jer sam ih i do sada vidjao mnogo puta i prosto sam se na njih navik'o, ali sve jedno prija svaki put kada ih gledam. Tako i zivot u kampu na Ratnom Ostrvu. Svaki put se borim sa odlukom : da li da kampujem na Konjskom Ostrvu, ili da kampujem na Ratnom Ostrvu. Ostrva su fizicki blizu jedan drugome, ali nijanse cesto odlucuju, a one su svakako prisutne u izboru izmedju ova dva ostrva. Sta je to drugacije na ostrvima koja su fizicki jedno do drugog ? Kao prvo, lokacije koje na njima posecujem i boravim, daleke su ne vise od dva kilometra. Pa i to je neka zanemarljiva razdaljina. Medjutim, ima nesto sto na drugom nema i dok vam ne kazem o cemu se radi, samo ce te uzaludno nagadjati.
Dakle, na Velikom Ratnom Ostrvu ima:
1 ) Kamp je na lepoj, malo na kosoj obali, ali ne toliko kosoj da recimo smeta stolicama i stocicima u vreme sedeljke. Obicno malom lopatom napravim kanal za gornje dve nogare stola ili stolica i sve na stolu je u ravni, a solice su udobne.
2 ) Blizu je Lido i mnogo je ljudi prisutno preko dana. Vreva i galama cine svoje pa po nekada ne mogu da se odmorim, vec naprotiv ! Cak i kroz nas deo kampa ljudi prolaze, neki trceci za loptom, neki za svojim ljubimcima, a neki prosto setaju. Pa bar da se jave sa "zdravo" ili "dobar dan", kada nam vec preskacu stolice, da ne kazem stolove.
3 ) Mnogo ljudi, mnogo razlicitih dogadjaja, koji se prosto namecu da ucestvujes u njima. mnogo ih je, a pomenucu samo neke : Pijani muskarac ( izbeglica ) napao zenu, cije je malo dete tu bilo prisutno i ona je dotrcala do mene trazeci da je zastitim ! Naravno, u svako doba dana bih to i ucinio. I oterao sam ga na Zamunsku obalu, ali pitam se da li je meni licno takva aktivnost potrebna, kada sam i ja tu dosao da se odmorim od svojih svakodnevnih i jos gorih aktivnosti !?
4 ) Mnoga leta, most do Lida nije bio organizovan, tj. nije ga bilo. Vrucine su dovoljan izazov da narod Beograda, a posebno Zemuna, kojima nije po novcaniku da odu do mora, krenu na Lido da prijatnije provedu vrele dane. I onda je to prilika da camdzije sa sikljama, napune svoje dzepove, pa su obicno tada prebukirani i samim tim dozvoljavaju da prepunjuju svoja prevozna sredstva. I tako ja sedim i odmaram na krmenom delu Seve, kad ono nedaleko predamnom, prevrce se prepuna siklja i svako se bori za svoj sopstveni zivot i na bebu u kolicima koja se ne svojom voljom nasla u toj nesrecnoj siklji niko ne obraca paznju da je zastiti od vode, koja joj je u tom uzrastu zivotna opasnost ! I ja sta cu !? Uskacem u cun i punim gasom dolazim na mesto nesrece. Ucestvujem u spasavanju bebe, cedeci joj vodu iz pluca i uduvavajuci joj kroz usta vazduh u plucima, ne obracajuci paznju na njeno vec poplavelo lice i na sline koje su bez kontrole izasle iz nosa i usta bebe. Dao Bog i beba muskarcic je prodisala i spasili smo je. Srecan sam zbog toga, ali pitam se da li mi je bio potreban takav psihicki udar na moja cula, koja i do danas pamtim i nikada taj dogadjaj necu moci da zaboravim ! A zeleo sam samo da odmaram na Sevi.
5 ) Bio sam prisutan kada je Zemunska porodica, zanemarivsi salauku, krenula sa svojim kabinasem sa Lida na marinu "4-ti Juli", na Novobeogradsku stranu i u kojoj su se kao posledica udavile : mlada majka i njena 12 godisnja cerka. Otac je u strahu skocio sa camca i isplivao fizicki nepovredjen na obalu. Ja bih verovatno skocio u vodu i probao da im pomognem, ali sam bio veoma daleko, tako i da sam trcao, zakasnio bih. Ali sve jedno, tog dogadjaja se i danas jasno secam, a nisam imao nameru da budem svedok dogadjaja. I izvinite me, ali ne mogu vise da vam nabrajam, cega sam se sve nagledao i ne zeleci ucestvovao u nemilim dogadjajima.

Slika
Lido je mesto provoda svih onih gradajana koji vole Dunav i dusom ga osecaju. Ali i onih gradjana koji ga ne vole,
ali nemaju dovoljno para da odu na more !


Napomenuo bih onu lepsu stranu Ratnog Ostrva, koja se razlikuje od Konjskog Ostrva :
1 ) Lepo je ujutru posmatrati razno-razne camce koji sa svojim brojnim posadama hrle, svi u jednom pravcu, prema Lidu. Klinci i klinceze, koji su se juce igrali lopticom sa Malisom, sa pola Dunavca dozivaju Malisu i obostrano se raduju ponovnom susretu.
2 ) Na Ratnom Ostrvu su konstantno bili Gile i Duja, Pop i Sneza, Buca i Cana Sloba i Jaca, Branko i Branka, Acim i Rada i mnogi drugi prijatelji, kojima je bilo udobno da dodju i da sa nama provedu dan ili dva, ako je vikend u pitanju. Najredovniji je bio cika Mirko Potran, inace pravi prijatelj naseg Malise. Cak su i Dragisa Pancevac iz Panceva i Zvonko Kerenac iz Sremskih Karlovaca dolazili svojim camcima. A da ne pominjem prijatelje sa Save.
3 ) Pored logorske vatre svako vece, gotovo redovno su se cule gitare, harmonika i pesma, naravno uvek kao po pravilu uz kotlic i rostilj.
4 ) Mnogobrojnije drustvo i samo po sebi je iniciralo vise aktivnosti. A sa vise aktivnosti je i zanimljiviji zivot u kampu !
5 ) U vreme, kada su stabilni meteo-uslovi, bez jake Kosave i nezeljene Salauke, lepo je kampovati nedaleko od plaze Lido, a na obali Ostrva sa plovne strane Dunava. Sa te strane Ostrva se ne vide Zemun i Novi Beograd i time se ima osecaj prirode, a siroki Dunav daje spokojstvo "dusi". I obala je pescana, pa time i prijatna za kupanje. Sa te strane, reklo bi se pored samih krma vezanih camaca za obalu, nalazi se podvodni kanal duz citave obale Ostrva, a koji obilazi veliki pescani sprud, koji se pojavljuje u vreme niskog vodostaja. Sam kanal je bogat belom ribom, pa pecanje "voznjom plovka", pruza izuzetno zadovoljstvo. Kada mi treba veca kolicina ulovljene "bele ribe", onda sam nocu sidrio Sevu negde u nivou polovine Ostrva. Mreze sam davio po sprudu i u kanalu, povrsinske rine terao plovnim putem i po slobodnom delu spruda, a za svoje zadovoljstvo, pecao sam sa krmenog dela i desavalo mi se par puta da ulovim i jegulje.

================nastavak sledi=====================

Pozdrav Moma S.
Poslednja izmena od Ševa-2 u Sreda 05 Jun, 2019 13:01, izmenjeno 3 puta ukupno.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Re: Priče sa Velikog Ratnog Ostrva

Post od Ševa-2 » Sreda 05 Jun, 2019 12:59

================================
Veliko Ratno i Konjsko Ostrvo - razlike - 2
================================


U odnosu na Veliko Ratno Ostrvo, na Konjskom Ostrvu, koje je u neposrednoj blizini Velikog Ratnog Ostrva, proveo sam mnogo vise vremena, kampujuci cak i u zimskim uslovima. U vreme kada sam ja na njemu redovno boravio, a to su 80-te i 90-te godine proslog veka ... kako to samo zvuci ?? Da covek ne poveruje ... ?! Naime, prolazak privatnim camcima kroz rukavac uz desnu obalu Dunavca, pored Konjskog ostrva je bilo strogo zabranjeno, jer je tu bila smestena Vojna Baza sa patrolnim camcima. A posto je ta zabrana bila na snazi do mog prvog dolaska na Ostrvo, vise od 50-tak godina i mada je prostor na ostrvu relativno mali, divlje zivotinje, a narocito ptice su se tu ustanovile i razvile veliku koloniju sa gnezdima. Skoro na svakoj vrbi, topoli i jasenu, bila su gnezda caplji, kormorana, vrana i mnogih drugih sitnih ptica, kao sto su vrapci, senice itd. Posebno mnogo je bilo divljih pataka, koje su se takodje razmnozavale na Ostrvu.

Slika
Autenticna fotka: celo Konjsko Ostrvo ! Tu gde stoji ovaj kabinas, na tom mestu je stajala i Seva ... !

Secam se mog prvog dolazka na Konjsko ostrvo ?! ... Sevom sam polako plovio dozvoljenim rukavcem, koji se granicio sa Velikim Ratnim Ostrvom i veoma znatizeljno gledao na obalu Konjskog Ostrva, koja je bila lepo visoka, ali skoro svuda nepristupacna. Pre samog gornjeg spica koji je licio na ogolelu platformu, sama mi se ponudila zelena platforma sa dobrom hladovinom starih vrba. Odmah sam procenio gde je najbolje postaviti Sevu, ali ovog puta sam Sevu postavio na alternativno mesto, a na planiranom mestu sam uz pomoc cuna i riljac-asova, napravio stepenice, ojacane sticnama i prucem vrba. Zatim sam na to mesto postavio Sevu i uvezao je za obalu po svim pravilima i propisima. Rucnom testerom i sekirom sam napravio red na i oko platforme, kakav je bio potreban za prijatniji boravak. Kosom sam pokosio travu, pa grabuljom pokupio opale grane i pokosenu travu i platforma je bila tako uredjena da kada sam na njoj postavio sto i stolice, licila je na pravi kamp. Loziste sam iskopao na mestu gde su iznad odsustvovale grane, tako da je vatra mogla da se zalozi na bezopasnom mestu, a da se ne zapali lisce i grane na samom drvecu. Zatim sam loziste ozidao pecenim ciglama, koje sam nasao na Dorcolskoj obali. Krosnje drveca su bile pune pticijih gnezda sa malim capljama i kormoranima, tako da sam iznad stola instalirao siroki krov u vidu baldahina od satorskih krila, da nam ne bi ptice priredile iznenadjenja, u vreme obeda.

Slika
Pataka na Ostrvu ima mnogo i veoma su pitome.

Negde pridvece je sve bilo gotovo i ja i Ljilja smo seli da se uz kafu odmorimo od ozbiljnog fizickog posla. Veoma zadovoljni izabranim mestom koje nas je pre svega stitilo i od Kosave i od Salauke, a Ljilji je bilo blizu da peske kroz park ide svakog dana na posao u "Zepter". Dok smo mi zadovoljni razgovarali, uz Sevu je pristao vojni camac sa Oficirom JNA, porucnikom i dva vojnika u patrolnoj opremi. Kulturno su se ponasali, pa smo ih pozvali da nam se pridruze uz kafu. Sto su i ucinili. Uz obostrano legitimisanje, upoznali smo se i dogovorili "za dalje". Porucnik je bio razuman covek i dozvolio nam je da ovo leto provedemo ovde u kampu, koji se i njemu svideo kako smo ga uredili, ali pod uslovom da kada ja ribarim, ne prolazim zabranjenom zonom, odnosno rukavcem na teritoriji vojne baze. Naravno da je dogovor prihvacen obostrano i tako smo ostali celo leto i sva ostala buduca leta na Konjskom Ostrvu i uz dobru saradnju sa vojskom u Bazi, koje sam obezbedjivao ribom, kad god su hteli da se oslade! A bili su skromni, a meni je bilo zadovoljstvo da ih svaki put pocastim.


===================nastavak sledi====================

Pozdrav Moma S.
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Ševa-2
Korisnikov avatar
Postovi: 51
Pridružio se: Sreda 05 Jun, 2019 12:17
Plovilo: Ševa-2
Dimenzije: 12.5m x 4m
Status: Offline

Re: Priče sa Velikog Ratnog Ostrva

Post od Ševa-2 » Sreda 05 Jun, 2019 13:23

========================
Veliko Ratno i Konjsko Ostrvo - 3
========================

A onda, svaki sledeci dan je bio ispunjen zadovoljstvom, sto nisam daleko od grada, radi Ljilje i njenog posla, a opet ambijent u kome se nalazio kamp, je licio kao da su Beograd i Zemun mnogo kilometara daleko, ako naravno iskljucim po nekada neke prepoznatljive tonove grada. Jednom prilikom, meni Ljilja kaze :
- Kako ja lepo spavam ovde na camcu. I nema veze u koliko sati uvece legnem. Ujutru sam tako odmorna i raspolozena. Odgovara mi i ovaj vazdu i ptice koje cavrljaju. Pa i po neki camac kada prodje pored nas, samo me podseti da smo na vodi ! Ovo spavanje ovde ni blizu ne moze da se uporedi sa spavanjem u stanu !
- Znas kako ! S posla iz okruzenja radnog ambijenta i timskog rada, a da ne pricam o radnim problemima kojih normalan covek i sve da hoce, ne moze da ih se oslobodi. A onda dolazis ovde u okruzenje prave prirode. Pa, gde u siroj okolini mozes da se druzis sa ovolikom kolicinom ptica, koje su ovde samo na par metara od tebe i tvog stanista, od tvog kreveta. Ovoliko zelenila u sasvim bliskom okruzenju, koje fizicki oslobadjaju kiseonik, blago ugodan tvojim plucima i krevet ti je u camcu, ali pored otvorenih prozora spavas, a jod koliko-toliko fizicki svakako je prisutan i da ne nabrajam sve ostale fizicke i hemijske anomalije, koje su prisutne bas tu gde smo sa Sevom, a u stanu od njih nema ni pomena. I jos koliko toga smo nabrojali u plusu, a onda je Ljilja otvorila srce :
- Momo. Sve to i gde smo sada, sve je to zahvaljujuci najvise tebi ! Pogledaj oko nas ,,, ? Nema nikog !? A znas zasto ... ? Zato sto su svi ostali poslusni i nisu ni blizu tvog samostalnog karaktera. Koliko prijatelja imamo i kada sa njima razgovaramo i oni bi vrlo rado da zive kao mi, ali im iz razno-raznih razloga ne dozvoljavaju roditelji, deca itd. Seti se samo, koliko su tvoji roditelji bili protiv, pre svega da kupis camac. A o mojima i da ne razgovaramo. I danas mi prebacuju u smislu ... pa zar se ne plasis vode itt. A ti si istrajao i ja sam te do duse podrzala, mada sam se u pocetku bojala i da ti nisi bio uporan, ja se nikada ne bih odlucila na ovakav zivot. A sada sam presrecna sto sam te poslusala ... .

Slika
Mesto : usce Dunavca u Savu.Naizgled sasvim obicno mesto, kad ono medjutim ! To je mesto kako dnevnih tako jos
i vise nocnih dogadjaja i dozivljaja, kako ucesnika sa camcima i gliserima, tako i onih koji sa svojim kabinasima
provode noci i noci cekajuci svoju ribu. A koliko je dogadjaja zapamceno od strane profesionalnih ribara, to su vec posebne price ... !


Mi na konjskom Ostrvu, a camci rukavcem prolaze. neki nam se jave, svirnu sirenom, mahnu ili doviknu neku salu i odlaze. Prvi nam je u gostima dosao nas prijatelj Aca Debeli sa svojom suprugom Mirom. Pohvalili su nam urednost kampa, a ja sam tu pred njima na lozistu u teskom tucanom tiganju isprzio babuske, koje je Debeli inace obozavao. Rucali smo odmorili se i kasnije svaki put kada su dolazili, donosili su nam svezi hleb, jogurt u flasama, burek itd. A ja sam svaki put, przio ribu i kuvao riblju corbu. Onda se i Ljiljina mama "sazalila", pa nam je skoro svako jutro donosila svezi hleba i vruc burek, a kada je bila sprecena, poslala bi Ljiljinog oca Mladena, da nam donese sledovanje, a ja sam mu obavezno skuvao kafu i nalio casicu dobre prepecenice i spremio res-przene bodorke, koje je on obozavao. A onda su nas posecivali i ostali prijatelji, ali to su bile posete obicno subotom ili nedeljom.

I jedno pre podne, ja sam na platformi na obali, tu odmah pored pramca Seve, razvukao mrezu izmedju dve vrbe, koje sam u samom startu predvideo i pripremio, tojest posekao sam im bocne grane, od zemlje do u visini od 2 - 2,5 metara, za njih vezao konopac, pa na konopcu zakacio mrezu i krpio sam je, jer bila je stalna potreba za tim. Prolazi camac kabinas, zastaje i covek sedeci pored motora na zrcalu camca, pita :
- Dobar dan Sevo. Nemas nista protiv da stanem ovde i da probam da upecam smudja ? Pokazao je rukom mesto na par metara os Seve, a ispred ka spicu Ostrva. Naravno da nisam imao nista protiv i covek se zaustavio u obalu, trpeci lavez Malise.
- Hajde mali nemoj da me lajes. Ja volim dobre kuce. Sacekaj da vezem camac, pa mozda ima nesto ukusno za tebe na mom camcu. Malo kasnije dok je Malisa sedeo ispred njegovog camca i posmatrao sta se desava, covek ga je pozvao da udje na njegov camac, a Malisa je ustao nepoverljiv i posao ka Sevi. Covek se popeo na nogostup svoga camca i izlazeci na obalu rekao :
- Dobar dan jos jednom i srecan rad. Mene zovu Njoki, a kako zovete ovog malog vragolana ? I ja sam mu se predstavio i rekao da psa zovemo Malisa, a Njoki je seo na pramac svoga camca i pruzio Malisi parce mlecne cokolade. Malisa je posao i nepoverljivo stao.
- Sta je mali, sumnjas u mene ? Ma zavoleces ti mene, pazi sta ti ja kazem ...?! I Njoki je stavio jedno parce cokolade sebi u usta, a drugo je ponovo ponudio Malisi. Ja sam ga takodje podrzao i Malisa je prisao i vrhovima zubiju uzeo ponudjeno mu parce cokolade. I tog dana do veceri, Malisa je i ulazio u Njokijev camac i druzenje se nastavilo. Za koji dan smo se upoznali i sa dvojicom dobrih drugara"Jugoslovena" Miloradom i Francom. Pa zatim nam se pridruzio Rade, pa Gruja i njegov kum itd. Bila je to druzina za pamcenje !

==================nastavak sledi===================

Pozdrav Moma S.
_________________
I bilo je ... i trajalo je ! I svi bi da se ponovi ..., a ono traje i bez da se desi !!!

Odgovori